Miloš Bajić

Miloš Bajić

(Resanovci kod Bosanskog Grahova, 15. januar 1915. – Beograd, 11. februar 1995.)

Miloš Bajić je Akademiju likovnih umetnosti sa postdiplomskim studijama završio u Beogradu 1949, gde je potom bio profesor (do 1979). Prvi put izlagao 1945. u Umetničkom paviljonu, na izložbi radova rađenih u logoru na Banjici. Prva samostalna izložba u Galeriji ULUS-a 1952. Bio član Samostalnih 1951. i Decembarske grupe (1955-1960). Učesnik je autorske izložbe Lazara Trifunovića Apstraktno slikarstvo u Srbiji 1951-1970. u Kulturnom centru 1971. Retrospektivne izložbe u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“ 1993. i u Narodnom muzeju 2000. Posthumno, poslednje izložbe njegovih radova bile su u Galeriji RTS 2015. i u Galeriji Doma Vojske Srbije 2017.

U obimnom Bajićevom umetničkom opusu slikarstvu apstraktnog predela (Kotor I, II, 1955), asocijativne apstrakcije (ciklus Šikare, 1961) i apstrakcije s osobinama oslobođene gestualnosti pripada ključno mesto. Smatran je, po M. B. Protiću, „prvim apstraktnim slikarom u svojoj generaciji“ i u krugu pripadnika Decembarske grupe. Svoje poimanje apstrakcije Bajić je detaljno i precizno izneo u razgovoru sa Ivanom Simeonović Ćelić (Likovne sveske, 9, Beograd 1988): „Bežao sam od motiva, a on je opet na neki način bio prisutan. Drugi put sam uzimao motiv, a onda ga udaljavao od realnosti. U svojim apstraktnim slikama dostigao sam tu tačku ukidanja svake realne predstave. Oslobađao sam se svakog opterećenja predmetnog, bilo da je asocijativnost išla ka organskom ili geometrijskom… U početku je apstrakcija bila bliža harmoniji i muzičkom odnosu i modulaciji tona… Pokušao sam rešiti unutrašnju gradnju strukture ali ne na geometrijski način… Ona je razrešavala odnos boja i planova, ritma, ekspresivnog gesta, ulazila u prostor enformela…“. Lazar Trifunović Bajića izostavlja iz svoje istorijske obrade beogradskog enformela, Đorđe Kadijević ga je opisao kao „ličnost neobične strukture, sabrani duh, promišljen i sistematičan u konačnim sudovima, nepredvidljiv i neretko improvizatorski hazardan u realizaciji“. U slikama Šikare (1961), Aprilska varijanta, Tamna varijanta I, II (1962). i drugima jedini je u posleratnom srpskom apstraktnom slikarstvu primenio postupak drippinga. Posle apstraktne faze orijentisao se ka figuraciji evocirajući prema autentičnim crtežima nastalim u logoru 1944. sopstvena traumatična životna sećanja.

Milos Bajic – Sikare (1961), ulje na platnu, 82 cm x 68 cm

Milos Bajic

Sikare (1961)

ulje na platnu,

82 cm x 68 cm

Milos Bajic – Apstraktna kompozicija (1956), ulje na paltnu, 82,2 cm x 60 cm

Milos Bajic

Apstraktna kompozicija (1956)

ulje na paltnu,

82,2 cm x 60 cm